Filozofija kao znanost slobode

U skladu s trodiobom Hegelova sistema na logiku, filozofiju prirode i duha, raš?lanjuje se Hegelovo poimanje slobode. Sloboda je u logici sloboda samoga pojma, koji sebi osloba?a od svojih odre?enja bitka biti za koja zadobiva pojma. Pojam dospijeva do svoje slobode apsolutnoj ideji, nije drugo nego ideja Na logi?kom pojmu po?iva prikazana filozofiji duha svim stupnjevima njegova razvoja, do?im priroda razumije kao negacija nužno posredovanje ideje daljnjem hodu njezina ozbiljenja. otkriva da bit duha. Sebesvijest najprije budi vidu subjektivnoga iz prirode. Daljnje ozbiljenje zbiva kroz objektivni duh, objektivira apstraktnome pravu, moralnosti ?udorednosti. svjetskoj povijesti, završno odre?enje objektivnoga duh ozbiljuje napredak svijesti oblasti shva?a volje. Volja pritom supstrat slobode, a tek svojstvo volje, supstancija ili raš?lambom apstraktno pravo, moralnost ?udorednost, po?etna apstraktna razvija k sve konkretnijoj slobodi. Apstraktno ?udorednost stupnjevi su jedinstvenoga razvoja ozbiljenja Dok subjektivnomu duhu pripada subjektivna izbora neposredno danih sadržaja svrha (neposredna prirodna volja), objektivnomu formalna osobne volje (pravo), zatim samozakonodavne subjektivne (moralnost) napokon supstancijalna supstancijalne (?udorednost). Ali kraju ?udorednosti preostaje još nesloboda koju takav ne može nadi?i. stupnju uvijek ograni?ena jer pojavljuje svojega osvještenja istom kada ono apsolutno osvijesti apsolutni umjetnosti, religiji filozofiji. Sva ta tri lika apsolutnoga svoj na?in nadilaze slobodu ali me?u njima filozofija najslobodniji lik znanosti doseže najviši sebesvijesti to zna?i potpuno osvještenje njegove biti. Pritom svaki stupanj preko ima nezaobilazno mjesto, naposljetku svi objedinjeni cjelinu nužnih momenata sistema. Kroz apsolutnu znanost svoju bit. Duh odre?en vra?anje samomu drugoga, tako ukida svaku izvanjskost prisvaja unutrašnjost, njega odvojeno njegovo drugim. Prije svake bilo izbora, moralne ?udoredne sebesamoodre?enje, koje podvrgava nikakvomu izvanjskomu odre?enju: pri drugome sebe, tj. sebeodnos odnos drugim vlastitim Filozofija onog apsolutnog ujedno sama onoga apsolutnog. Po slobodi apsolutna po slobodno prevra?a prirodu vra?a te svojoj istini duh. Apsolutna jesu?i svojem najvišem odre?enju sebesvjesni sebesvijest samog. To samo predmet filozofije istini. Istina jest apsolutnog, oslobo?eno istinu